Fitoterapija kod oštećenja i oboljenja lokomotornog sistema

Bolovi u mišićima i zglobovima pogađaju sve starosne grupe mada su najizraženiji medju starijom populacijom. Iako ne ugrožavaju život, za pacijenta su jako neugodni i narušavaju kvalitet života. Na tržištu postoji veliki broj preparata u različitim formulacijama. Kako bi se izbjegla ili umanjila u što većem stepenu interakcija sa drugom terapijom koju starija populacija upotrebljava, pribjegava se lokalnoj upotrebi biljnih preparata. To mogu biti preparati samo sa jednom biljnom drogom u sastavu ili pak sa više njih koje djeluju u sinergizmu, a sve u cilju smanjenja bola i poboljšanja kretanja. Najčešće korišćene biljne droge su:

Korijen gaveza (Symphyti radix)

Najvažniji sastojci korijena su: alantoin (0.6-0,8%), sluzi (15%), tanini (6%), saponozidi oleanolnog tipa, pirolizidinski alkaloidi i tragovi derivata salicilne kiseline. Zahvaljujući sinergiji aktivnih sastojaka gavez posjeduje: antiinflamatorno, antimikrobno, emolijentno dejstvo a takodje stimuliše formiranje kalusnog tkiva, ubrzava regeneraciju i epitelizaciju rana. Upravo ovako širok spektar dejstva ga čini izuzetno korisnim u liječenju oštećenih ligamenata, uboja i reumatskih bolova. Danas se preparati korijena gaveza nalaze u savremenijim farmaceutskim oblicima kao sto su: masti, kreme, gelovi i tečni oblici dok su se ranije izrađivali melemi. Ukupan udio biljne droge u preparatima je 5-30%. Za postizanje potpunog efekta, na koži ga treba nanositi nekoliko puta dnevno, ali nikako na otvorene i inficirane rane. Dužina primjene 4-6 nedelja;

Cvijet brđanke (Arnica montana)

U ljekovite svrhe koriste se žuto narandžasti cvijetovi snažnog i aromatičnog mirisa. U svom sastavu cvijet arnika sadrži mnoge korisne aktivne principe uključujući seskviterpenske laktone, flavonoide, etarsko ulje, kumarine, karotenoide. Preporučuje se kod post-traumatskih i postoperativnih stanja, hematoma, udaraca, flebitisa, furunkuloza, uboda i ujeda insekta, bolova u mišićima. Dermatološki preparati sadrže 20-25 % tinkture ili 15% uljanog ekstrakta cvijeta brđanke. Dugotrajna primjena nije preporučljiva jer može da dovede do pojave edematoznih dermatoza i ekcema. Korišćenje arnike u ljekovite svrhe dovelo je do toga da postane veoma rijetka. Zbog toga ova biljka spada u zaštićene vrste;

Korijen đavolje kandže (Harpagophyti radix)

Neobično ime duguje drvenastim kukicama koje podsjećaju na kandže i koje mogu da narastu do 2 m. U medicinske svrhe koristi se krtolasto zadebljani, bočni korenovi. Spoljni dio kore je svijetlobraon boje, a unutrašnjost je svijetlija, vidljivo koncentrično i radijalno isprugana. Ukusa je gorkog bez specifičnog mirisa. Najvažniji sastojci su iridoidni heterozidi (harpagozid I prokumbid), fitosteroli, aromatične kiseline i flavonoidi. Primjenjuje se sprašena droga, infuz, dekokt ili fitopreparati izgrađeni od suvog ekstrakta korjena. Kontraindikovana je primjena kod čira na želucu i dvanaestopalačnog creva, a kod kamena u žuči, primjena mora biti uz oprez. Kod reumatizma i artritisa ne djeluje direktno protiv boli, već na upalno stanje sto rezultira smanjenjem bola;

Pored navedenih bijnih droga koje imaju najčešću upotrebu treba pomenuti i tamjan, proteolitičke enzime ananasa, korijen bijele vrbe, mentu, eukaliptus, ruzmarin, kamfor, iglice sibirskog bora, ekstrakt ljute papričice, kurkumu i koprivu.